U jesen 1944, vodile su  se žestoke borbe za oslobođenje Crne Gore od fašističkog okupatora i njihovih saradnika.

O tim događajima, Blažo Jovanović, tadašnji politički sekretar Pokrajinskog komiteta Komunističke partije za Crnu Goru i Boku (PK KPJ), obavještava Ivana Milutinovića (Milutina), člana Politbiroa i člana Vrhovnog štaba NOV Jugoslavije.

U pismu upućenom Milutinoviću, Jovanović opisuje političku i vojnu situaciju na prostoru Crne Gore. Izvještava ga  o neuspjeloj njemačkoj ofanzivi izvedenoj  u sadejstvu sa četnicima i njihovim počinjenim zločinima, o zbrinjavanju narodnih zbjegova, o rasulu četničkih vojnih jedinica. 

U pismu Jovanović navodi da je federalistička stranka donijela odluku o priključivanju svih njenih pristalica narodnooslobodilačkom pokretu. 

Pismo koje je Blažo Jovanović 9. septembra 1944. godine uputio Ivanu Milutinoviću, objavljujemo izvorno.

"Druže Milutine,

Drugovi koji dolaze tamo, a sada i drug Obren, pričaće ti o situaciji kod nas. Ja ću ti samo ukratko reči o važnijim momentima, pošto neposredno pred polazak Obrenov dolazim sa terena.

Pravilnim vojničkim i političkim radom uspjeli smo, da uz dosta male gubitke i u vojsci i u narodu osujetimo njemačko-četničku ofanzivu. Ovom prilikom neprijatelju nije uspjelo da pronađe naše zbjegove niti da mu padnu u ruke djelovi naroda koji su sa nama pošli. Njemcima je uspjelo da u Kolašinu strijeljaju do 20 rodoljuba i to su oni koji se nijesu na naš poziv sklonili. U srezu andrijevačkom četnici su uspjeli uhvatiti 6 rodoljuba, među kojima i jednog poslanika CASNO i oni su strijeljani. Četnici su palili nešto kuća partizanskih i nemilosrdno su pljačkali napuštenu imovinu i kuće.

Sa oslobođene teritorije skoro niko nije čekao neprijatelja, već je sav narod pošao sa nama ili se sklonio po zbjegovima u obližnje planine. Među ovima bilo je i četničkih porodica, a naročito iz srezova beranskog i andrijevačkog, jer je iz ovih srezova cio narod pošao sa nama. 

Obzirom na staranje i zbrinjavanje naroda, naš je ugled i povjerenje porastao u očima njegovim.

Još odmah poslije održavanja III zasijedanja, održavanjem zborova mi smo bili uspjeli da iz blokova privučemo priličan broj na našu stranu. Bio je počeo postepeni raspad u četničkim redovima. Tako je neposredno pred ofanzivu prišlo na našu stranu oko 50 Kuča, oko 20 Pipera i oko 150 njih u srezu nikšićkom i šavničkom. Taj prelaz je bio ometen ofanzivom, ali je sada ponovo otpočeo.

Sada u redovima četnika vlada puna demoralizacija i raspadanje. Iz Nikšića su gotovo svi izašli iz bloka i prišli na našu stranu. Među njima ima čak i takvih koji imaju i zločina na svojoj duši. Sve sposobne upućujemo odmah u brigade. Starije u odrede, a izvjesne koji su nesposobni i za jedno i za drugo, u radne čete. Ove koje imaju zločina na duši, izvešćemo na javno suđenje. Mi sa ovim ne brzamo da ne bi druge zaplašili. Sličan proces odvija se i u Podgorici i u Cetinju.

Na oslobođenoj teritoriji narodno je raspoloženje za nas i postoje uslovi da kroz koji dan mobilišemo X brigadu. U toku ofanzive i kasnije uspjeli smo da popunimo sa novim borcima sve naše brigade, pored toga što smo formirali i brigadu OZNE. Isto tako u Boki otpočeo je priliv novih boraca i postoje uslovi da formiramo i bokešku brigadu. 

Zločinci u četničkim redovima uglavnom izbjegli su iz gradova i sada se nalaze na području Kolašina i Mateševa zajedno sa Njemcima. Njih ima nešto preko 1000.

Prema tačnom obavještenju vođstvo federalističke stranke donijelo je odluku da  sve njihove pristaše do 15. septembra priđu narodnooslobodilačkom pokretu. Takva njihova poruka stigla je u Katunsku nahiju, a upućena je i u Crmnicu i u Riječku nahiju.           

Stvaranje narodno-oslobodilačke fronte naišlo je na pravilno razumijevanje i formirani su sreski odbori u srezovima podgoričkom, danilovgradskom i nikšićkom. Na ovim zborovima prisustvovalo je Predsjedništvo Glavnog odbora NO. Zborovi su bili masovni i uspjeli su.

Poziv druga Tita uspjeli smo masovno rasturiti na neoslobođenoj teritoriji i gotovo svako je sa ovim pozivom upoznat.

Narodno-oslobodilački odbori osjećaju se kao puna narodna vlast u očima naroda. U njima smo uključili gotovo sve partijce na terenu putem izbora, pa je prema tome i njihova aktivnost i autoritet porastao.

Rad u Predsjedništvu CASNO-a dosta dobro se razvija i svjesni smo krupnih zadataka pred kojima sada stojimo. Spremili smo jedan proglas sada da izdamo u vezi sa izbijanjem Rusa u Srbiju i u vezi drugih pitanja. Odnos u Predsjedništvu pravilan je i nema nesuglasica.

Naš agitaciono-propagandni rad sada je dosta slab jer nam je štamparija ostala sakrivena na teriotoriji koju drži neprijatelj.

Sa III divizijom pošli su drugovi Andro, Đoko i Puniša, a mi ostali smo ostali na slobodnoj teritoriji.

Ovoliko u vezi sa ovim pitanjima.

9. septembar 1944.g.                                                       

Blažo Jovanović"